Povratak kući, Kiparisija – Beograd

I na kraju, došao je i taj 13. jun koji je označavao kraj našeg odmora. Izuzetno depresivni što moramo da napustimo more a ujedno po malo uzbuđeni što se vraćamo kući (to nikada ni Rale ni ja ne bismo priznali jedno drugom) krenuli smo onako sa uzdasima da se pakujemo.

Priča o maslinovom ulju

Najveći problem nam je bilo maslinovo ulje. Meni nema ništa lepše nego da u Grčkoj kupim domaće maslinovo ulje od lokalaca i tako nas snabdem za čitavu narednu godinu. U Kiparisiji u hotelu pitali smo gde možemo da kupimo i čovek nam je rekao da će nam reći tačno gde i da oni pakuju u konzerve od 17l. To je bilo ok. Međutim, kako po ceo dan nismo ni bili u hotelu, mislili smo ko zna da li ćemo videti tog čoveka i kada. Tako da kada smo se vraćali sa Voidokilije jednog dana, prolazili smo kroz ogroman maslinjak i svratili na obližnje imanje. Rale misli da zna malo grčkog jer je prešao 10-tak lekcija nekog kursa grčkog jezika pa je pokušao da se sporazume sa bakicom sa tog imanja. Nekako je i uspeo!? Oni su pakovali u konzerve od po 5l, tako da smo uzeli 3 konzerve. Mislili smo 10l za nas i onih 5 ćemo da razdelimo. Kada smo se vratili u hotel, ispred naših vrata stoji konzerva od 17l ulja sa ljubaznom porukom: Evo nabavio sam vam ulje 🙂 Zbog navedene situacije od 32l ulja, jasno vam je da pakovanje nije baš išlo sjajno. Da bude još zanimljivije, sve konzerve su bile prepunjene, tako da se ulje prosipalo kako se pomeralo. Možete zamisliti u vožnji kako to izgleda! Srećom niko nas nije pretresao na granicama 😀

Polazak kući

Pre nego što smo krenuli dvoumili smo se kojim putem  da se vratimo. Da li da idemo do Kalamate pa do Atine i onda Soluna ili da idemo preko Parge i Janjine pa na auto put do Soluna. Već smo prošlim tim putem preko Kalamate a i svi lokalcu su nam savetovali drugu opciju. Druga apcija kraća, jeftinija, put je lošiji (tek od Janjine kreće autoput) i prelazi se preko novog mosta u Patri (o cenama putarine i drugim uslovima putovanja kolima na Peloponez pročitajte ovaj članak). Sve u svemu u pe sati ujutru spakovali smo bebu u svoje sedište ja sam nastavila da spavam a Rale vozio sve do Soluna. Inače most u Patri je stvarno lep, jedina mana mu je to što prelazak košta nešto više od 13 evra.

Ako se ikada uputite ovim putem jedan savet, poštujte ograničenje ovde ima više milicije nego što ste navikli u Grčkoj.

Prvu veću pauzu smo napravili u blizini Soluna u Olympus Plaza. Beba se dobro naspavala, bilo je vreme da se ruča i da se presvuku pelene a i Rale je morao da se odmori. Posle kafice i odmora sipali smo goivo i krenuli dalje. Ovoga puta Rale je odmarao a ja sam vozila. Svi znamo da je gorivo jeftinije u Makedoniji ali kada vam beba spava u kolima ne smete da rizikujete da slučajno ne bi probudila i unastavku vožnje vam priredila pakao. Prošli smo Makedoniju i došli do Predejana gde smo se fino odmorili i našetali jer beba mora negde i da potroši svoju energiju… Opet je bio red na Rala da vozi. Iz nekog razloga odlučili smo da ne sipamo gorivo u Predejanam. Kakva greška! Od Predejana do motela Nais nema pumpe! To je nekih 80km i ako vam svetli lampica za gorivo bolje se ne upuštajte u takvu avanturu. Mi smo jedva stigli do pumpe. Pet kilometara pre pumpe na računaru je pisalo da imamo još 10 km vožnje. No sve se dobro završili i u kasnim večernjim satima smo stigli u Beograd. Ostala nam je nedelja da se sredimo i sumiramo utiske a u ponedeljak su neki već krenuli na posao 🙁

PS.
Ulje se nije prosulo 🙂


Creative Commons – image, by Duncan Hull / flickr.com