Vikend na salašu u Vojvodini

Pre ili kasnije svakome zatreba mir, tišina i odmor kako od monotinije svakodnevnice tako i od gradske vreve. Vojvođanski salaši su pravi izbor za ovakav odmor. Salaši ma kako to ruralno zvučalo često ne izgledaju baš tako. Uzmimo na primer salaš Jelen, na Paliću. On jeste u etno stilu ali sve ostalo od ruralnih elemenata završava na tome. Jelen salaš je nešto kao salaš sa pet zvezdica među vojvođanskim salašima. Ko voli takve stvari samo neka izvoli, mi smo se ipak odlučili za nešto jednostavniji salaš. Cvetni i Majkin salaš su bili naš izbor. Cvetni i Majkin salaš su kao dve firme, dva privredna subjekta, ili se pak jednostavno različito zovu, ali rade zajedno i verovatno su u vlasništvu iste osobe. Tako da ako tražite Cvetni salaš nemojte da se iznenadite ako vam na guglu izađe link za Majkin salaš. To je jendo te isto, u jednom se spava u drugom se jede i udaljeni su jedan od drugog 30tak metara.

U svakom slučaju mi smo se iz Beograda u pravcu Subotice krenuli u subotu u jutarnjim satima. Prva stanica nam je bila apoteka. Kakva greška bebi smo zaboravili da damo nešto za mučninu ali se na kraju sve dobro završilo. Put je prošao lagano, do Palića ima oko 200 km i to smo prešli za ako 2 sata. Cvetni salaš je u blizini auto puta oko 6 km, samo gledajte da se sa auto puta isključite na severnom ulasku u Suboticu u blizini Palića. Cvetni salaš smo vrlo brzo našli.

Kopaonik apartman izdavanje

Cvetni salaš

Ovo je pravi vojvođanski salaš. Oko njega se nalazi imanje na kome se gaja jabuke i kruške kao i manji kokošari. Ispred se nalazi manji bazen i bašta za sedenje. Kada smo mi bili u poseti Cvetnom salašu dva mala jazavičara su trčkarala dvorištem i do sada su verovatno već porasli. Što se tiče sadržaja za decu (tobogan, klackalice…) to se nalazi u obližnjem Majkinom salašu. Na salašu obično očekujete da se vidite konje ili da jašete. Po zvaničnoj ponudi to je i ovde slučaj ali u praksi nije baš tako. Jeste imaju male ponije za decu ali ih obično izvode kada ima neka organizovana poseta, tipa ekskurzija ili slično. Taj kontak sa ponijima se svodi na to da neki čovek dovede ponija koga deca jašu po nekih 20-tak metara i sve se to završi za nekih sat vremena. Lipicanere nismo ni videli ali to ne zanči da ne postoje. Tako da ako vam je susret sa konjima vrlo bitan raspitajte se prvo. Sobe su OK, mi smo bili u sobi sa francuskim ležajem a imao je i pomoćni krevet (dvosed koji se otvara). Na salašu nema Interneta a nisam siguran ni da li ima TV u sobi.

Cvetni salaš cena

Cena smeštaja u Cvetnom salašu je vrlo pristojna. Noćenje u dvokrevetnoj sobi po odrasloj osobi je oko 1600 din, deca do dve godine ne plaćaju a imaju i dodatn popuste za decu. Moguća je doplata za doručak, ručak i večeru. Mislim da je doplata za doručak 400 za ručak 700 dinara a za večeru se ne sećam.

Majkin salaš

Ovo je restoran, kafanica, u etno stilu i sve u njemu je staro ali čisto. Recimo čorbicu služe starim i izubijanim šerpama ala metelac. Terasa je velika i lepa, prekivena je vinovom lozom. Računajući i terasu ovaj objekat sigurno može da primi oko 150 osoba na ručku. U starim objektima iza se nalazi i muzej sa starim poljoprivrednim mašinama, ribnjaci, štale i mesto za dečiju igru. Ako dođete sa društvom moguće je da vam organizuju ručak pored ribnjaka ali za takve i slične zahteve treba da se najavite. Ribnjak je posebna priča, bar se meni prilično svideo. To je kompleks bara gde imate i skele i čamčiće da vas prevezu sa jedne na drugu obalu. Puteljci po i oko robnjaka se lepo održavaju i pravo je uživanje da se ujutru uz kaficu ili čaj prošetate tuda, što smo mi uradili sledećeg jutra. Ako idete sa decom znajte da je sve sigurno (ograde i putići, skela…) tako da nema brige. Inače mi smo išli sa bebom od oko godinu i par meseci koja voli da trčkara okolo i sve je proteklo super. Nije neobično da na nekoj stazi naletite na kozu a i po tim barama krstare jate gusaka i pataka kao obalna straža. Ujutru kad nema ljudi okolo prizori su prilično idilični.

Majkin salaš hrana

Hrana je naravno izvrsna sve je domaće i skoro svi proizvodi su sa obližnjeg imanja. U ovom salašu su posebno ponosni na svoj sok od jabuke koji je po mom ukusu malo slađi. Ako ste već u Vojvodini trebalo bi da probate vojvođansku domaću supu. Naravno ovo je vrlo masna supa ali baš ukusna, vodite računa samo koliko jedete jer ta masnoća zna da izazove promene u vama 🙂 Našem klincu se supa baš svidela ali se baš ova nezgoda desila njemu. Mislite nema problema beba sigurno nosi pelene?! To je tačno ali kada su dizajnirali pelene mislim da nisi imali u vidu domaću vojvoćansku supu.

Doručak, fruštuk, je nešto što ne bi trebalo da se propusti osim ako niste vegetarijanac. Sve moguće vojvođanske prerađevine od mesa su tu pa čak i čvarci 🙂

Posle doručka, nedelja jutro, smo se spakovali, pozdravili sa našim domaćinima i krenuli dalje. Obišli smo Palićko jezero, Suboticu i nastavili dalje put Beograda preko Sremskih Karlovaca. Ako vas zanima proverite kako je prošao drugi dan vikenda. Umalo da zaboravim prvoga dana posle ručka, odmora i šetnje po salašu smo posetili zoološki vrt na Paliću.