Srbija – UNESCO kulturno nasleđe na Kosovu
Srbija je UNESCO listu kulturnog nasleđa tokom poslednjih pola veka obogatila velikim brojem istorijskih spomenika. Najveći broj tih spomenika je iz perioda Srednjeg veka ali imamo i spomenike iz rimskog perioda. Manastiri i crkve dominiraju na ovoj listi šo je i normalno jer potiču iz perioda kada je religija i vera imala ogoman uticaj na kulturu i drušvo. Zanimljivo je da je 2016. godine na ovu listu pridodato i novo kulturno istoijsko dobro, srednjevekovni spomenici Stećci, ali i da se o tome vrlo malo pričalo. Veće interesovanje javnosti, najverovatnije zbog političke situacije je za kulturno nasleđe na teritoriji Kosova i Metohije.
Godine 2015. vlasti na Kosovu su podnele zahtev za prijem u UNESCO čime bi Srbija ostala bez 3 manastira i jedne crkve (godine 2004. na UNESCO listu je primljena grupa srednjevekovnih spomenika sa Kosova) na UNESCO listi. Na sednici Generalne konferencije UNESCO-a Srbija je za tri glasa (potrebna je dvotrećinska većina i uzdržani glasovi se ne računaju) odnela prevagu i Kosovo nije primljeno u UNESCO. Od ukupno 142 članice 92 su glasale za, 50 je bilo protiv a uzdržanih 29.
Godina 2017. donosi novo glasanje za prijem Kosova u UNESCO i šta će biti ostaje da vidimo.
U međuvremenu možemo da vidimo šta to imamo na Kosovu a nalazi se na UNESCO-voj listi kulturne svetske baštine. Većina ljudi u Srbiji zna da na Kosovu imamo “neke” manastire ali se više bave političkim dešavanjima i prijemom Kosova u UNESCO.
Kulturno nasleđe Srbije na Kosovu i Metohiji
Godine 2004. grupa spomenika sa Kosova primljena je na UNESCO listu svetske baštine a to su:
Manastir Visoki Dečani
Manastir Visoki Dečani nalazi se u blizini Peći i napravljen je sredinom 14. veka. Ovo je jedan od najvećih i najbolje očuvanih srpskih manastira gde se na zanimljiv način prepliću istočni vizanijski stil i zapadno-romanski stil. Unutrašnjost manastira je prekrivena freskama. Ovo su orginalne freske i nastale su između 14. i 17. veka. Na freskama su uglavnom prikazane scene iz Biblije ali na jednoj fresci je prikazan rodoslov kraljevske porodice Nemanjića. U srpskoj pravoslavnoj crkvi srpski kraljevi iz srednjeg veka se slave kao sveci. Manastir je zadužbina Stefana Dečanskog i njegov grob se nalazi u manastiru. Njegovo telo se još uvek nije raspalo a ako posetite manastir videćete desnu kraljevu ruku kako viri ispod pokrivača.

Manastir Gračanica
Ovaj manastir se nalazi u selu Gračanica u blizini Prištine. U sklopu manastira nalazi se i crkva posvećena Uspenju Presvete Bogorodice i jedan je od bisera srpske i evropske arhitekture. Ktitor manastira Gračanica je kralj Milutin a napravljen je s početka 14. veka 1310. godine. Zanimljivo je da je u manastiru od 16. veka postojala i štamparija i da je dugo bio središte novobrdske mitropolije ali je usled lošeg ophođenja Turaka i velikih zuluma napušten. Posle Drugog svetskog rata je obnovljen kao ženski manastir i danas u njemu ima oko 20 monahinja.

Manastir Pećka patrijaršija
Pećka patrijaršija je u stvari manastirski kompleks koji se sastoji od četiri crkve i jedne velike zajedničke priprate. Nalazi se u blizini Peći, u Metohiji, na obali reke Bistrice. S obzirom na to da je vekovima bila centar duhovnosti Srpskog naroda njena riznica je prebogata. Raskošni darovi vlastodržaca, arhiepiskopa i drugih bogatih ljudi kao i ikone i ostali predmeti koji su ukrašavali crkvu bili su suviše primamljivi za Turke koji su pokorili Srbiju. Sve je to nestalo bez traga a današnji inventar i riznica Pećke patrijaršije datira najranije iz 16. veka.

Crkva Bogorodice Ljeviške
Crkva Bogorodice Ljeviške (Svete Petke) nalazi se u Prizrenu i podigao ju je kralj Milutin, najveći srpski ktitor. Ova crkva je zanimljiva jer se na njoj jasno vidi zaokret u srpskoj državi. Naime Srbija se sve više okretala Vizantiji i baš na ovoj crkvi primećuje se da je nekada dominantan romanski stil napušten a da je vizantijski stil jasno izražen. Ovaj spomenik je neprocenjive kulturne važnosti jer pored crkve kralja Milutina u njoj imamo ostatke bazilika iz 9. i 13. veka.
